top of page

Poslednji intervju Kornelija Kovača

Ne postoji lepši osećaj nego kada vam muzika ispuni dušu.

U 81. godini napustio nas je legendarni kompozitor Kornelije Kovač.

foto: pink.rs


Kornelije Kovač bio je kompozitor, pijanista, aranžer, koji je potekao iz muzičke porodice. Njegov otac je bio violinista, a majka pevačica u horu opere. Njegove kćerke Kristina i Aleksandra se takođe bave muzikom.

Kovač je ostavio neizbrisiv trag na regionalnoj muzičkoj sceni. Sarađivao je sa brojnim poznatim imenima sa estrade, kojima je komponovao vanvremenske hitove.


Kornelije Bata Kovač je svakako jedan od najvećih kompozitora i muzičara sa ovog podneblja. Njegovo muzičko zaveštanje je ogromno i delimično neistraženo. Publika pamti najveće hitove „Ti si mi u krvi“, „Podlugove“, „Zlatan dan“, a mnogi njegovu legendarnu „Korni grupu“.


Odrastao u muzičkoj porodici u Subotici, muzičku akademiju završio u Sarajevu gradu kom je proveo dobar deo svoje mladosti. U Beogradu naprosto nije prošao prijemni pa ga je sudbina odvela u Sarajevo. Tu je svirao u džez orkestrima, pa u raznim popularnim sastavima, gde je upoznao buduće muzičke zvezde poput Zdravka Čolića.


Živeo je povučeno u svom beogradskom domu sa suprugom Snežanom. Ove godine imao je jak moždani udar zbog čega je mnoge stvari prosto zaboravljao.

U godinama je kada je mnoge stvari počeo da zaboravlja, sreća iza njega su tri autobiografske knjige i mnogobrojni intervjui.


Napravio sam poslednji intervju sa njim mesec dana pre njegove smrti. Tu je naravno bila i Snežana da se uključi u razgovor, kada Korneliju neka viša sila nije dozvoljavala da se seti nekog detalja. Rado se sećao svog života u Sarajevu.

Put me odveo u Sarajevo. Najviše su me privlačili kreativni ljudi koji su tamo živeli. Svirao sam na mnogim igrankama, upoznao zaista divne ljude. Uvek sam bio radoznao i želeo da sarađujem sa interesantnim ljudima. Imao sam sreće da mladost provedem u Sarajevu, sve čega se sećam podseća me na muziku .

pričao je lagano ali probrano Kornelije.

Često je govorio kako je na akademiji u Sarajevu zavoleo Baha i klasičnu muziku. To ga je odvelo u eksperimente i istraživanja kontrapunkta. Na akademiji je najviše voleo Kontrapunkt, predmet koji je zapravo savršen model po kome se muzičko znanje najbolje i osjeća i vidi. Reč je o kretanju note prema noti, odnosu zvuka koji komunicira sa drugim, ili istovremeno sa više njih.


Recimo, imate Cis i A; e, sada se taj Cis i A kreću: jedan ide gore, drugi dole; prvi zastane, drugi se penje… Troglasne invencije, pa to je Bah

foto: Djura Mornar

Najviše od svega voleo sam da istražujem saglasje u muzici. Sednem za klavir i dan danas i krenem levo, krenem, desno, pa malo gore, pa malo dole. Muzika me sama nosi i vodi da istražujem dalje. Ne postoji lepši osećaj nego kada vam muzika ispuni dušu i sva osećanja


U njegovoj karijeri veoma često je voleo da komponuje muziku na tekst poznatih pesnika. Uradio je muziku na tekstove pesama velikih pesnika: „Očajnu pesmu“ Milana Rakića, „Pesmo moja“ Jove Jovanovića Zmaja, „Pevam danju pevam noću“ Branka Radičevića, pa pesme Jovana Dučića, Ljubivoja Ršumovića, Branka Ćopića. U sve to se uklapa i muzika koju je radio proteklih desetak godina na stihove Sergeja Jesenjina.


Preko dvadeset pesama Kornelije Kovač je napravio kao neku vrstu rok opere, koju je planirao da ekranizuje na sceni nekog velikog pozorišta u regionu. Pre par godina Mađarsko pozorište u Novom Sadu izvelo je jednu verziju “Jesenjina”, ali na mađarskom jeziku. Na žalost, srpska verzija nikada nije urađena, iako su songove otpevali vrsni pevači kao što su Aleksandra Kovač, Jelena Tomašević, Zoran Šandorov i drugi.


Velika mi je želja da se opera „Jesenjin“ izvede u nekom pozorištu na srpkom jeziku. Muzika je gotova i u pregovorima sam da se pojavi kao muzičko izdanje. Verujem da će se to uskoro desiti .

Prije izvjesnog vremena hrvatska diskografska kuća „Croatia Records“ objavila je izbor njegovih pesma za filmove, TV serije i emisije, kao i za pozorište. Nadamo se da će se i Jesenin uskoro naći na CD ili vinilskom izdanju.


Slušajući tu muziku u kućnoj atmosferi, maestro samo zadovoljno zatvori oči i klima glavom. Njegovo testamentalno delo, svakako zaslužuje da mu se ukaže zaslužena pažnja.


Verujem da je slušajući muziku zauvek i zatvorio oči. Hvala mu na večnim melodijama.

bottom of page